"Htio sam da mi sinovi igraju za Crnu Goru, sad moramo da stvorimo nove Vujoviće i Čavore"
Prvi put nakon neopozive ostavke poslije poraza od Slovenije na oproštaju od Svjetskog prvenstva u Poljskoj i Švedskoj 2023. godine, Zoran Roganović je obukao trenerku sa grbom Crne Gore i vodio trening "lavova".
Naši najbolji rukometaši će ove sedmice odigrati dva meča kvalifikacija za Evropsko prvenstvo u Portugalu, Španiji i Švajcarskoj - u četvrtak gostuje Mađarskoj u Tatabanji, a u nedjelju dočekuje Farska Ostrva u "Bemax areni".
Na prvom brifingu sa medijima uoči početka kvalifikacija, Roganović je odgovarao i na pitanja novinara o svojim sinovima Nikoli i Marku, koji nastupaju za reprezentaciju Švedske, pojasnivši da želja da zaigraju za Crnu Goru nije bila sporna, ali da su administrativne prepreke i zakonska ograničenja onemogućili takav rasplet.

Kada već pominjete mlade, dva vaša sina Marko i Nikola igraju za Švedsku. Da li ste mogli da ih ubijedite da igraju za Crnu Goru, jer znamo koliko bi nam značili?
"Sigurno su oni dva velika, ogromna talenta. Međutim, prvo bi trebalo pojasniti da oni nemaju državljanstvo Crne Gore. Stvarno sam dao sve od sebe, ili pokušao da kroz institucije naše zemlje dođemo do državljanstva, odnosno do pasoša, da bi mogli da igraju, jer sam već u nekom njihovom ranom dobu osjetio da mogu da budu jako dobri igrači. Obraćali smo se i institucijama, ali takvi su zakoni. Moja žena je iz Srbije, takva su pravila, takvi su zakoni. Jako poštujem institucije naše zemlje i jednostavno nije moglo da se sredi da dobiju državljanstvo da bi mogli da igraju za nas. Moja, a i njihova želja tada je bila da se to ostvari. Međutim, pravila su takva".
Zar nije moglo to da se sredi da je bilo volje?
"Stvarno jako poštujem sve naše institucije, bilo to da je Ministarstvo sporta ili Olimpijski komitet. Pokušali smo legitimnim putem da dođemo do toga. Nije uspjelo, vjerovatno nisam ni jedini, ali neću nikad koristiti ovakve prilike da nekoga okrivim. Jednostavno, takva je situacija i ja to poštujem. Momci su, čekajući državljanstvo, odlučili da hoće da budu na velikoj sceni, da igraju rukomet. Tamo su i rođeni, na kraju krajeva. Želim im svu sreću, a mi ćemo gledati da ovdje, kod nas, napravimo nove Vujoviće ili Čavore. Posvetićemo se momcima koji su ovdje, odnosno pravo nastupa".

